Darknet: Skrivena strana interneta

Postoji mjesto na internetu gdje je svaki korisnik anoniman i gdje se privatnost poštuje iznad svega. To je mjesto na kojem možete kupiti ili napisati sve ono o čemu ste oduvijek sanjali bez straha da će vas netko osuđivati ili vam postaviti dodatna pitanja. To je mjesto kriminalaca, ubojica, ljudi nečasnih namjera, ali i revolucionara koji žele slobodno govoriti. To je darknet: skrivena mreža interneta.

Kako funkcionira darknet?

Pri svakodnevnom surfanju internetom, svaki put kada upišemo neki pojam u tražilicu sve što smo upisali ostaje zabilježeno na njenom serveru, a nas se može identificirati putem korisničke IP adrese. Internet se nadzire i mi nismo anonimni, no kod darkneta stvari funkcioniraju malo drugačije. Njegova glavna ideja je sačuvati korisnikovu anonimnost.

Darknet je koncept koji bismo mogli nazvati „paralelnom mrežom“ ili možda čak „internetom unutar interneta’’. On nudi internetske stranice koje nisu dostupne svima, a uključuje skup računala, međusobno povezanih kako bi stvorili zajedničku mrežu. Ovdje je svako računalo ujedno i server, a sve informacije su kodirane čak i kod prijenosa podataka između računala darkneta pa se korisnici ne moraju bojati s kim dijele podatke.

Za pristup toj mreži i njenim uslugama korisnik na svom računalu treba imati instaliran poseban software, a najčešće se radi o Toru. Tor je besplatni software koji pomaže korisniku zaštititi podatke. Njegova glavna ideja je da korisnikovi podaci zaobiđu različite filtere tako što se uvijek šalju na tri slučajno odabrana računala u darknetovoj mreži. Na taj način svaki podatak tri puta dobiva novu adresu pošiljatelja zbog čega je nemoguće otkriti gdje je njegov izvor. Darknet tako nudi digitalni sadržaj koji postoji, no mi ne znamo gdje je zapravo smješten niti tko je njegov domaćin.

Zbog toga se na darknetu mogu pronaći različiti upiti i ponude i on je savršeno tržište za sve one koji bi zbog svojih aktivnosti odavno trebali biti u zatvoru: prodavači oružja, ljudi koji se bave trgovinom ljudskih organa, pedofili, svodnici… Prilikom pregledavanja darknetovih stranica, novinar emisije Motherboard naišao je, primjerice, na upit čovjeka o tome koje droge je najbolje koristiti kako bi što lakše uspavao svog sedmogodišnjeg nećaka. Čovjek ne navodi razloge zašto to želi napraviti, no ono što iznenađuje je to što je ispod svog upita dobio niz prijedloga, bez da je njegovo pitanje ikoga uznemirilo.

10 dag kokaina? Stiže!

Jedan od najpoznatijih pojmova vezanih za darknet zasigurno je online tržnica nazvana „Silk Road’’, pokrenuta u veljači 2011. godine. Ova paralelna mreža djeluje kao Torova skrivena usluga koju online korisnici mogu anonimno pretraživati bez straha da će njihov podatkovni promet biti nadziran, pa je „Silk Road’’ ubrzo postao poznat i kao „eBay za droge’’ ili „Amazon ilegalnih droga’’. Umjetnine, zabranjene knjige, pornografija, računalna oprema ili različite vrste droga poput metha, marihuane, kokaina ili čak lijekova na recept samo su dio njezine bogate ponude.

Osim što je ponuda Silk Roada bogata i kupovina je jednostavna. Sve što trebate napraviti je proizvod ubaciti u košaricu i platiti ga bitcoinima (virtualnom valutom kojoj se ne može ući u trag). Lažna putovnica neke od zemalja Europske unije tako će vas primjerice koštati 20 bitcoina što je oko 1000 eura, a proizvod će biti isporučen u koju god zemlju želite. Pri tome kupca ne treba biti strah hoće li dobiti robu ili ne jer sa Silk Roada isporučuju baš sve, a usluga svakog prodavača isto kao i na eBayu može biti ocijenjena kako se ne bi dogodilo da kupac nešto plati, a ne dobije proizvod.  Kupcu se također nude i različiti savjeti kako zaprimiti poštu i ostati anoniman, a zasigurno je najmaštovitiji onaj koji kaže da se sandučić s lažnim imenom postavi u velikoj zgradi u kojoj nitko neće primijetiti kako se radi o nepostojećem stanaru.

Koliko košta ubojstvo?

Ne nudi „Silk road“ samo proizvode poput droge, pornografskih sadržaja ili lažnih dokumenata, već nudi različite usluge među kojima su i one plaćenih ubojica.

U listopadu 2013. policija je uhitila Rossa Williama Ulbrichta, čovjeka za kojeg se vjeruje da je pokretač „Silk Roada“. Ulbricht je uhićen pod sumnjom za trgovanje drogom, pranje novca, kompjutersko hakiranje i šest neuspjelih pokušaja ubojstva koje je platio 730.000 dolara.

Ipak, na „Silk roadu“ se može ‘proći’ i jeftinije. Jedan je ubojica tako objavio cjenik u kojem će ubojstvo ,,prosječnog građana zemlje EU, vašeg šefa ili ljubavnika vaše žene” koštati 5.000 eura, a plativo je u bitcoinima, piše Večernji.hr. Zbog prenošenja oružja preko granice, građanin zemlje izvan EU košta dvostruko, policajac je 50.000,00 eura, dok novinar košta čak 100.000 eura.

Svijetla strana darkneta

Možda se čini nemoguće, no darknet ima i svoju pozitivnu stranu, a to je sloboda govora. Različiti aktivisti i pripadnici oporbe koji žive u zemljama poput Irana gdje vlada cenzurira i nadzire gotovo sve, čak i privatne mailove, zaštićeni anonimnošću darkneta izmjenjuju informacije i komuniciraju s prijateljima na način na koji to inače ne bi mogli. Čak je navodno i Edward Snowden preko darkneta stupio u kontakt s novinarima Guardiana.

Kraj se ne nazire

Policija svakodnevno pokušava ući u trag korisnicima darkneta, no zasada je to gotovo nemoguće jer sama analiza korisničkih podataka ovdje nije dovoljna. Zato se policajci uglavnom koriste lažnim identitetima, predstavljajući se kao kupci droga, oružja ili dječje pornografije ne bi li im pošiljke otkrile kakav trag. Policija također često postavlja i lažne oglase te pokušava nagovoriti kupce da se kod primopredaje nađu osobno, no svjesni opasnosti koje im nose ovakvi nelegalni poslovi mnogi kupci darknetu pristupaju s dodatnim oprezom.

 

 

Autorica:

Petra Radić, 1. travnja 2014.

 

Ažurirala:

Dunja Nekić, 6. travnja 2020.

Tina Hrubi, 20. srpnja 2020.

 

Fotografija: 

https://www.alamy.com/

 

Izvori:

http://www.dw.de/darknet-mreža-u-sjenci/a-16965218,

http://www.vecernji.hr/techno/crni-internet-ovdje-se-moze-cak-i-ubojstvo-naruciti-458626,

http://motherboard.vice.com/blog/darknet-touring-the-hidden-internets-illegal-markets

Emotikoni – neizostavni dio online komunikacije

Emotikone ili takozvane „smajliće“ redovito koristimo u svojoj neformalnoj pisanoj komunikaciji, odvijala se ona preko elektroničke pošte, programa ili stranica za dopisivanje, sms poruka ili društvenih mreža.  Međutim, mnogima je nepoznata njihova povijest, ali i važnost u današnjoj online komunikaciji.  

Prvi „smješko“

Prvog okruglog žutog „smješka“ dizajnirao je Harvey Ball davne 1963. godine. Sve je počelo kada ga je tvrtka The State Mutual Life Assurance Company unajmila da kreira nasmiješeno lice kako bi podigla moral i srčanost svojih zaposlenika, odnosno kako bi se oni više smješkali dok vode telefonske razgovore i obavljaju druge poslove. Kreiranje „smješka“ bilo je gotovo za 10 minuta, a tvrtka je od njega napravila dugmad, bedževe, postere i slično. Ubrzo je „smješko“ postao internacionalni znak, a s obzirom na to da ga Ball nije zaštitio autorskim pravima, za njegovo osmišljavanje dobio je svega 45 dolara.

Izumitelj bočnog „smješka“ kakvog danas koristimo u online komunikaciji je Scott Fahlman. Kao profesor na Sveučilištu Carnegie Mellon, primijetio je problem razlučivanja ozbiljnih objava na oglasnoj ploči od onih neozbiljnih. Stoga je osmislio rješenje i napisao: „Predlažem da sljedeći slijed znakova obilježava šalu: 😀 . Čitajte ga bočno. Zapravo, vjerojatno je više ekonomično označavati stvari koje nisu šale, s obzirom na trenutne trendove. U tu svrhu koristite 🙁 „.

Moglo bi se reći da su emotikoni postali popularni pojavom brzog online komuniciranja, odnosno „instant messaginga“. Takav oblik komunikacije bio je AOL-ov Instant Messenger koji je bio popularan 1990-ih, a korisnicima je ponudio 12 emotikona – od ljubljenja do plača, što je svakako pomoglo korisnicima u prijenosu širokog raspona svojih emocija.

Percepcija emotikona

Emotikoni su postali neizostavan dio online komunikacije, a znanstvenici Fakulteta psihologije sa Sveučilišta Flinders tvrde da emotikoni mijenjaju i način na koji funkcionira naš mozak. Dr. Owen Churches i njegovi kolege došli su do zaključka da su emotikoni postali važni u tolikoj mjeri da na njih reagiramo jednako kao na ljudsko lice.

Na određene izraze lica reagiraju dijelovi mozga poput oksipitotemporalnog korteksa, no jedino u slučaju kad emotikon nije postavljen obrnuto. Naime, 20 ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju dr. Churchesa, reagirali su na emotikone na jednak način, ali samo onda kada su emotikoni bili postavljeni u običajenom obliku, s lijeva na desno, 🙂 . Kad su bili prikazani obratno, s desna na lijevo, (-: , kao što je to čest slučaj, nije uočena očekivana reakcija u korteksu. Dakle, ne uspijevamo ga spontano doživjeti kao izraz ljudskog lica.

Dr. Churches kaže kako su emotikoni nova vrsta jezika, a naš je mozak za njegovo dekodiranje morao usvojiti novi obrazac aktivnosti. „Ne postoji urođeni odgovor živčanog sustava na emotikone. Prije 1982., kad je dokumentirana prva upotreba tog simbola nasmiješenog lica, nije bilo razloga da emotikon “:-)” aktivira dijelove korteksa koji reagiraju na izraze lica, no sada je drugačije jer smo naučili da upravo taj emotikon predstavlja lice“, navodi dr. Churches.

 

 

Autorica:

Tina Hrubi, 7. travnja 2020.

 

Ažurirala:

Dunja Nekić, 6. travnja 2020.

Tina Hrubi, 20. srpnja 2020.

 

Fotografija:

https://pixabay.com/

 

Izvori:

http://www.muller-godschalk.com/history.html,

http://abcnews.go.com/blogs/technology/2012/09/emoticons-turn-30-a-brief-history/

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku podržalo čak tri naša projekta

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku podržalo je čak tri projekta Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu:

 

  1. Odrastanje bez (e)nasilja – pravo svakog djeteta

 U sklopu ovog projekta organizirat ćemo medijske dane u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci i Čakovcu, te na svakoj od tih lokacija održati predavanja/radionice za učenike, roditelje i učitelje.

Cilj je projekta je da djeca nauče prepoznati prednosti i prijetnje koje donosi korištenje novih medija; da nauče primijeniti načine zaštite na internetu i društvenim mrežama, osobito na društvenim mrežama i komunikacijskim kanalima koje najčešće koriste (Snapchat, Instagram, Facebook i drugi), te kome se obratiti u slučaju zloupotrebe. Cilj projekta je osobito upozoriti na međuvršnjačko (elektroničko) nasilje koje je najučestalija vrsta nasilja među djecom.

Projekt će trajati od lipnja 2020. do svibnja 2021. godine, a s obzirom na to da je moguće da epidemiološke mjere neće dozvoliti provedbu medijskih dana, osmislit ćemo jednako vrijedne zamjenske online aktivnosti.

 

  1. Prevencija, a ne intervencija!

Radi se o trogodišnjem projektu čiji je glavni cilj upozoriti sve sudionike na izazove elektroničkog nasilja i njegovu sve češću prisutnost među djecom i mladima, ponuditi im konkretne smjernice i primjere zaštite od e-nasilja, te spriječiti nastanak i razvoj ovisnosti o medijima od najranije dobi.

Provodit će se za velikogoričke učenike osnovnih i srednjih škola za koje planiramo održati predavanja i radionice o prevenciji elektroničkog nasilja, za roditelje djece predškolske dobi, osnovne i srednje škole, odgajatelje u dječjim vrtićima, učitelje, nastavnike i stručne suradnike.

U prvoj godini projekta posvetit ćemo se djeci predškolske dobi, odnosno edukaciji njihovih roditelja i odgajatelja u dječjim vrtićima, organizaciji medijskog dana, edukaciji odgajatelja i roditelja u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, te izradi priručnika s edukativnim materijalima za odgajatelje. Nadamo se da ćemo sve aktivnosti uspjeti prilagoditi novonastaloj situaciji također ih podižući u virtualni svijet (putem webinara) ili na kakav drugi prihvatljivi način.

Druga godina projekta posvećena je osnovnoškolcima za koje ćemo održati medijski dan u svakoj od škola, te za njihove učitelje i roditelje za koje ćemo održati predavanja i radionice u školama, dok ćemo u trećoj godini projekta provoditi aktivnosti za srednjoškolce i njihove roditelje i učitelje.

Trajanja projekta je od lipnja 2020. do svibnja 2023. godine.

 

  1. Medijskom edukacijom za inkluzivnije društvo

Projekt „Medijskom edukacijom za inkluzivnije društvo“ financira se jednokratnom potporom i traje najkraće od sva tri dobivena projekta od MDOMSP-a – od rujna 2020. do veljače 2021. godine.

Cilj projekta je povećati socijalnu uključenost mladih, te ih osnažiti za aktivno sudjelovanje u lokalnoj zajednici. Zamišljeno je da u edukacijama u sklopu projekta sudjeluju učenici pet srednjih škola iz Zagreba, Koprivnice, Osijeka i Pazina. Predviđeno je ukupno pet susreta tijekom kojih bismo održali 10 edukacija. Svaki pojedini ciklus edukacije trajat će 240 minuta uz predviđenu stanku, a tijekom jednog susreta održat ćemo dvije tematski različite edukacije. Udruga Pragma sudjelovat će u provedbi dviju edukacija.

S obzirom na to da će učenici sudjelovali na tematski različitim edukacijama, potaknut ćemo ih da stečeno znanje pretoče u projektni zadatak. Svaka škola će dobiti drugačiji projektni zadatak, sukladno obrađenoj temi. Po završetku svih edukacija pozvat ćemo predstavnike škola da prezentiraju svoje zadatke na završnom susretu koji ćemo vjerojatno ipak morati održati virtualno. Učenici će na zajedničkom završnom susretu moći podijeliti svoja novostečena znanja i iskustava, te i sami postati edukatori, a predviđene su i nagrade za najbolje.

Zbog novog koronavirusa, također je potrebno izmijeniti planirane aktivnosti i osmisliti nove, koje će na adekvatan način ispuniti ciljeve projekta.