Medijska nepismenost je naš zajednički problem – 20 prijedloga DKMK-a uz europski tjedan medijske pismenosti

Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK), kao udruga koja je u zadnjih sedam godina uz potporu svih važnih nacionalnih i međunarodnih dionika u odgojno-obrazovnom sustavu održala više od 900 radionica u 130 javnih institucija i 55 hrvatskih gradova za više od 19.000 korisnika, u Europskom tjednu medijske pismenosti (18. do 22. ožujka) poziva sve dionike u Hrvatskoj na aktivniji pristup osnaživanju učenika, učitelja, nastavnika, roditelja, stručnih suradnika i knjižničara.

Istraživanje EU Kids Online za Hrvatsku iz 2017. pokazalo je kako čak 80% roditelja djece u dobi od 9 do 17 godina smatra da bi u škole trebalo uvesti poseban predmet koji bi se bavio samo medijskim odgojem djece. IPSOS PULS proveo je 2013. istraživanje s DKMK-om i utvrdio kako 62% građana smatra da bi medijski odgoj trebao biti uključen u hrvatski odgojno-obrazovni sustav. Pozivamo javne institucije i dionike da u provođenju politika uvaže provedena istraživanja stavova javnosti koja jasno pokazuju kako građani traže uvođenje posebnog predmeta medijskog odgoja u odgojno-obrazovni sustav.

Potaknuti brojnim izazovima kojima su danas izložena djeca i mladi te njihovi roditelji predlažemo 20 smjernica i prijedloga usmjerenih prema javnim institucijama i svim dionicima u hrvatskoj javnosti, koji su ključni za sadašnjost i budućnost naše djece, mladih i našega društva. Uvjereni smo da svi zajedno, a posebno najodgovorniji u našem odgojno-obrazovnom sustavu, moramo:

  1. Osmisliti strategiju medijskog obrazovanja od predškolskog do fakultetskog uzrasta te cjeloživotnog obrazovanja, uvažavajući preporuke hrvatskih i međunarodnih deklaracija, direktiva, smjernica i pravnih akata.
  2. Uskladiti i koordinirati različite postojeće institucionalne i izvaninstitucionalne inicijative i programe medijskog obrazovanja na području RH.
  3. Omogućiti međuresornu suradnju s ciljem kvalitetnijeg planiranja i djelovanja te realizacije programa medijskog obrazovanja.
  4. Na razini škola istaknuti primjere dobre prakse, dječjeg stvaralaštva i osigurati preduvjete za razvoj školskih programa medijskog obrazovanja.
  5. Pružiti trajnu i sustavnu institucionalnu potporu roditeljima u medijskom odgoju i obrazovanju djece.
  6. Potaknuti suradnju svih dionika, na svim razinama, od udruga civilnog društva posvećenih medijskom odgoju djece, mladih i odraslih do odgojno-obrazovnih i kulturnih ustanova s ciljem prepoznavanja uloge i važnosti medija u životu djece i mladih.
  7. Potaknuti i osigurati trajnu potporu redovitim i sustavnim istraživanjima o pravima djece u digitalnom svijetu.
  8. Potaknuti intenzivniju suradnju dionika i mjerodavnih državnih tijela s ciljem što ranijeg prepoznavanja i prevencije rizičnih ponašanja djece i mladih u virtualnom prostoru.
  9. Inzistirati na društvenoj odgovornosti svih medijskih i komunikacijskih djelatnika, nakladnika i izdavača, tradicionalnih i online medija te njihovom snažnom angažmanu u promociji i zaštiti dječjih prava.
  10. U postojeći sveučilišni odgojno-obrazovni sustav uključiti nove spoznaje i pristupe poučavanju o medijima i s medijima uvođenjem novih studijskih smjerova i programa.
  11. Obvezati na dosljedno provođenje zakona koji reguliraju obvezu javnog servisa na poticanje medijske pismenosti.
  12. Pružiti potporu regulatornim tijelima u provođenju edukativnih preventivnih programa i potaknuti na aktivniju ulogu u zaštiti dječjih prava.
  13. Pružiti konkretniju potporu školama, osnivačima, stručnim suradnicima, predškolskim odgojno-obrazovnim ustanovama u redovitoj realizaciji nastavnih i izvannastavnih aktivnosti usmjerenih k medijskom opismenjavanju.
  14. Omogućiti kvalitetniju suradnju između roditelja i odgojno-obrazovnih ustanova s ciljem promicanja i zaštite djece i njihovih prava u medijima i na društvenim mrežama.
  15. Spriječiti širenje neprimjerenih i neprihvatljivih ponašanja, kao i proizvodnju i širenje sadržaja neprimjerenih djeci i mladima u medijima i društvenim mrežama, kao što su pornografija, stereotipi, predrasude, govor mržnje, manipulacije, dezinformacije, rasna, vjerska i svaka druga netrpeljivost i netolerancija prema drugima, poticanje na nasilno ponašanje, terorizam i devijantno ponašanje.
  16. Povezati stručnjake za područje medijske pismenosti kako bi se sinergijskim djelovanjem i izradom konkretnih akcijskih i provedbenih planova promicala prava djece u medijima.
  17. Predložiti razmjenu iskustava i postupanja u slučajevima kršenja prava djece i mladih u medijima u kontekstu maloljetničke delinkvencije i protuzakonitog djelovanja.
  18. Potaknuti sve djelatnike u javnom prostoru i predstavnike institucija da se jasno opredijele za osnaživanje prava djece u digitalnom okruženju.
  19. Pozvati medijske djelatnike na osjetljivost prilikom objave i izrade opreme medijskih priloga u kojima se spominju djeca, osobito u tragičnim i negativnim okolnostima.
  20. Sustavno promovirati dječje medijsko stvaralaštvo, njihove školske uspjehe i osigurati preduvjete kako bi pozitivne vijesti o njima dospjele do šire javnosti.

Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu nastavit će sustavno zastupati, promicati i jačati volonterski rad u poticanju medijske pismenosti u Hrvatskoj i pružati trajnu i sustavnu potporu svim dionicima kojima je cilj osnažiti djecu, mlade, roditelje, učitelje, nastavnike, knjižničare i stručne suradnike, koristeći sva pozitivna iskustva suradnje sa svojim međunarodnim partnerima, posebno s onima koji zajedno s DKMK-om dijele ključne misli nove inicijative Europskih dana medijske pismenosti koji ističu društvenu važnost medijske pismenosti. Visoka razina medijske pismenosti ključ je za osposobljavanje svih građana – počevši od najranije dobi – za donošenje informiranih odluka u digitalno doba, a podizanje svijesti o potrebi medijske pismenosti nužan preduvjet moderne demokracije koja iznad svega počiva na kvalitetnom odgojnom i obrazovnom procesu djece i mladih u čijim je rukama budućnost naših društava. Učiniti im spornim pravo na stjecanje medijske pismenosti – ne samo u našem društvu nego i na međunarodnom planu – bio bi težak propust i neoprostiva pogreška u odgojno-obrazovnom i humanističkom smislu.