Funkcija odgoja i obrazovanja

115

»Neprijeporno je da obrazovanje i odgoj bitno doprinose održivom nacionalnom razvoju te poželjnom i trajnom razvoju pojedinca. Razvijene i uspješne zemlje drže sustav obrazovanja od najvišeg nacionalnog prioriteta te primjenjuju one strategije razvoja obrazovanja i odgoja koje najprimjerenije doprinose gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju društva, te pojedinačnom boljitku svih njegovih članova. Stoga je posjedovanje znanja temelj ravnomjerne raspodjele svjetske moći i očuvanja nacionalne i pojedinačne slobode, blagostanja te kulture u najširem smislu.«1 Ključnu ulogu u širenju znanja u današnjem društvu imaju upravo mediji koji, osim što informiraju i zabavljaju, imaju i važnu ulogu u formiranju svojih korisnika, odnosno u njihovom odgoju i obrazovanju. Naime, „osim iz osobnog iskustva, ono što znamo potječe iz škole, iz razgovora – ali prije svega iz medija. Za običnog čovjeka većina krajeva, ljudi i tema o kojima mediji ne govore jednostavno ne postoji.”2 Današnji masovni mediji, prije svega novi mediji, omogućuju brzi dolazak do informacija o povijesnim, kulturnim, geografskim, sportskim i drugim prilikama ili jednostavnije rečeno – o svemu što nas zanima. “Digitalni mediji stvaraju nove uvjete samorazumijevanja i razumijevanja svijeta i djeca i mladi ih koriste naročito u procesu neformalnog učenja (…) U neformalnim, neinstitucionaliziranim kontekstima osnivaju se samoorganizirajuća društva, u kojima sudionici uz visoku identifikaciju s društvom na osnovu mreže zajedno konstruiraju znanje i omogućuju daljnji transfer. Takvi procesi daju rezultate i u institucionalnim kontekstima te stvaraju poseban obrazovno – politički izazov.”3 Različite su primjene digitalnih medija u obrazovanju: “od nastavnih programa za učenje i vježbe, od baza podataka i alata preko igara za učenje, pokusa i simulacija do kompleksnih komunikacijskih i kooperacijskih okruženja. (…) Važnost digitalnih medija nije ograničena na školsko podučavanje i učenje, nego igra izuzetnu ulogu i u ranom obrazovanju djece, radu s mladima, profesionalnom obrazovanju i u obrazovanju ili usavršavanju odraslih u kontekstu cjeloživotnog učenja.“4 Ta se uloga može primijeniti i na tradicionalne medije, no unatoč tome, rijetki tradicionalni mediji u današnjem društvu nude obrazovne sadržaje svojim korisnicima. Naime, osim javne televizije i pojedinih stručnih tiskovina, rijetki mediji objavljuju obrazovne sadržaje te težište stavljaju isključivo na zabavu čime zanemaruju jednu od svojih ključnih funkcija, a to je odgajanje i obrazovanje svojih korisnika.

_______________________________________

1 Polić Bobić, Mirjana (2005) Prvi koraci u Bolonjskom procesu, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, 5.

2 Bertrand, Claude Jean (2007) Deontologija medija, Zagreb:  20-21.

3 Nadrljanski, Mila; Nadrljanski, Đorđe, Bilić, Mirko (2007) Digitalni mediji u obrazovanju, 527-537., u: Selja, Sanja; Staničić, Hrvoje (ur.) The Future of Information Sciences : INFuture2007? Digital Information and Hertiage, Odsjek za informacijske znanosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb: 531-533.

4 Isto.

Primjeri odgojno-obrazovne uloge medija kroz tisak i mrežne portale

Televizijski primjeri odgojno-obrazovne uloge medija