Tribina „Gledam osobu – individualizirani pristup u radu s nasilnom djecom i mladima“

Bigstock Child Punishment 21272207

Temom nasilja među mladima bavila se još jedna tribina Direktno održana 5. svibnja u Savjetovalištu „Luka Ritz“ u Zagrebu. Tribina je nosila naziv „Gledam osobu – individualizirani pristup u radu s nasilnom djecom i mladima“, a kao uvod u temu poslužila je projekcija dokumentarnog filma „Od 6 mjeseci do 3 godine“ iz serijala Direkt produkcije FadeIN. Film je snimljen u Odgojnom zavodu u Turopolju 2009. godine i donosi potresne životne priče maloljetnika koji su ondje smješteni.

Gost tribine bio je doc. dr. sc. Neven Ricijaš, član Odsjeka za poremećaje u ponašanju na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te predavač kolegija Fenomenologija poremećaja u ponašanju, Individualni pristup u socijalnopedagoškim intervencijama, te Individualni rad s pojedincem u otvorenoj zajednici. Predavač je započeo predavanje definirajući agresiju ili agresivno ponašanje kao svako ponašanje izvedeno s namjerom da se nekome ili nečemu nanese bilo kakva povreda ili šteta. Postoji proaktivna i reaktivna agresija. Proaktivna je instrumentalna, što znači da ima cilj. To je planirano ponašanje, kao npr. zlostavljanje, a može biti povezana s delinkventnim ponašanjem tijekom cijelog života. Etiološki je povezana s nedostatkom roditeljske discipline i nadzora. Reaktivna je hostilna (ljuta), reakcija je na provokaciju, podražaj, događaj ili ponašanje, s tim da podražaj može biti stvaran ili samo percipiran kao provokacija. Ovakva je agresija značajnija za nasilje u partnerskim odnosima, a etiološki je povezana sa slabom privrženosti s roditeljima ili nedosljednim roditeljskim ponašanjem ili grubim discipliniranjem. Neka istraživanja povezuju ju i s nedostatkom samopoštovanja.

Također, na agresivno ponašanje i nasilje utječu biološke predispozicije (kao što su hormoni, urođeni temperament i sl.), psihološka obilježja (osobine ličnosti, način razmišljanja, emocionalnost, socijalne/komunikacijske vještine), te obilježja okoline (roditelji/obitelj, vršnjačka zajednica, mediji). Govoreći o medijima, predavač je izložio neka eksperimentalna istraživanja o utjecaju medija na nasilno ponašanje, te zaključio kako gledanje nasilja u medijima povećava učestalost agresivnog ponašanja. Iznio je čimbenike u medijima koji potiču prihvatljivost nasilja: nasilje koje se prikazuje kao učinkovit način ostvarivanja cilja i ostaje nekažnjeno, nasilje koje se prikazuje bez negativnih posljedica po žrtvu, koje se prikazuje opravdano jer ga čine pozitivni likovi, koje pruža identifikaciju, odnosno poistovjećivanje gledatelja s počiniteljem zbog nekih sličnosti, realistično prikazano nasillje, te podložnost nasilju (recimo kad gledatelj gleda nasilje u stanju uzbuđenosti ili emocionalne napetosti).

Što se tiče razumijevanja mladih koji se agresivno ponašaju, predavač je naveo neke stvari koje je korisno znati u radu s mladima. To su činjenica da nemaju empatiju, odnosno da su ju izgubili, najčešće zato što već imaju neku emocionalnu traumu pa se zatvaraju s namjerom da se zaštite od ponovne emocionalne štete, te distorzirano razmišljanje, što znači da vjeruju kako je nadmoć nad drugima pokazatelj snage. Zatim je bitno samopoštovanje i stav „ja protiv svijeta“ jer mladi često percipiraju svijet kao hladno, nesigurno, hostilno mjesto u kojem se stalno moraju boriti. Također, važno je znati i da se neki od njih osjećaji kao da su stalno žrtve, recimo kad govore „to nije fer!“ jer imaju osjećaj da im se događaju nepravedne posljedice i onda kad su i sami potencirali te posljedice. Predavač je istaknuo kako strogi programi poput izazivanja neugode, patnje, zastrašivanja, kazne i prijetnje nisi učinkoviti, ali je s druge strane ponekad potrebno izdvajanje, primjerice poslati dijete da kratko prošeće kako bi se smirilo.

Nadalje, u radu s mladima koji se agresivno i nasilno ponašaju valja odmah u početku uspostaviti odnos koji se temelji na povjerenju i dobroj komunikaciji. Moramo pokazati da nam je stalo, ali i jasno postaviti granice koje se potom moraju dosljeno pratiti. Potrebno je unaprijed definirati pravila, te ostati miran u napetim situacijama. Kod kritiziranja moramo paziti da kritiziramo ponašanje, a ne osobu te da jasno izražavamo neslaganje s ponašanjem. Docent Riciijaš je naveo da se ponašanje preispituje malim koracima, da je potrebno istraživati motive, stavove, sustave vrijednosti te tražiti kreativnost od mladih.

Ovo nadasve korisno predavanje završilo je kratkom raspravom publike koju su činili stručnjaci iz Studijskog centra socijalnog rada, Poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Doma za odgoj djece i mladih, dječjih domova, članovi raznih udruga, ali i studenti, te svi zainteresirani za ovu temu. Publici je svakako pružen okvir za razmišljanje i zajednički razgovor, što i jest cilj ciklusa tribina Direktno koje u 2013. i 2014. godini pružaju priliku za otvaranje važnih društvenih tema, kritičko promišljanje i aktivno sudjelovanje mladih u izgradnji zdravijeg društva.

 

Autorica: Tina Hrubi

Fotografija: http://bit.ly/1jKsbxV