Postoje razne igre brojki oko novinarstva. Odgovor na intrigantno pitanje: „Zašto novinare nazivaju četvrtom vlašću ili sedmom silom“, zapravo je vrlo jednostavan.

Četvrta vlast, četvrti stalež, četvrta sila ili rjeđe, sedma sila izrazi su kojima se u najširem smislu slikovito označava utjecaj masovnih medija na javnost, a preko njih i na politiku neke države. U užem smislu, ideal medija podrazumijeva se kao svojevrsni korektiv državne vlasti.

Podrijetlo i širenje pojmova

Podrijetlo pojma sedme sile nije posve pouzdano, ali ga se najčešće veže uz ulogu novinarstva u revolucionarnoj Francuskoj. Za to vrijeme novinarstvo je imalo veliki utjecaj. Ne kaže se uzalud da pravne države nema bez neovisnog sudstva, policije i medija, odnosno sedme sile. Pojedini novinari tada su imali veći utjecaj i od najutjecajnijih političara. General Napoleon Bonaparte, dok je nastojao prigrabiti vlast, nazvao je novinarstvo petom silom u Europi. S tim da su prve četiri bile Francuska, Velika Britanija, Rusija i Austrija. Kao prvi konzul, a potom i kao car, Napoleon je brižno nadzirao novinstvo, pa je u to doba pariški Moniteur bio primjer propagandom cenzuriranog lista. Ujedinjenjem Italije (1861.) i Njemačke (1871.), broj sila u Europi povećao se na šest, pa je novinstvo „spalo“ na poziciju „sedme sile“. Neki izvori tvrde da su Velika Britanija, Francuska, Austrija, Pruska, Rusija i Turska bile tih šest sila ispred sedme. No, unatoč gubljenju petog mjesta, snaga novinstva ostala je velika.

Termin „sedma sila“ iz francuskog se pojmovnika probio u srpski, pa u bosanski, čak dijelom i u Sloveniju, ali u Hrvatskoj nije pustio neki poseban korijen. U Beogradu je prije svjetskog rata osnovana novinarska zadruga „Sedma sila“, a isto ime je od 1953. godine nosilo nakladno poduzeće Udruženja novinara Srbije.

U angloameričkom svijetu istodobno je skovana drukčija sintagma. U društvima koja su imala tri staleža, novinarstvo je proglašavano četvrtim staležom, tj. kao referenca na društvene grupe koje su bile zastupljene u organima vlasti Francuske pred revoluciju (prvi stalež – svećenstvo; drugi stalež – plemstvo; treći stalež – obični građani).

Kasnije je u SAD-u novinarstvo bilo proglašeno i četvrtom vlašću – nakon zakonodavne, izvršne i sudske. U Italiji je čak i film „Građanin Kane“ preveden kao „Quarto potere“ (Četvrta vlast).

Sve ove igre brojki oko novinarstva dočaravaju samu ulogu novinarstva u javnosti i politici. Novinarstvo nije vlast ni ne treba biti četvrta vlast, a još manje velesila, bilo sedma ili bilo koja druga. Premda je James Gordon Bennett (1830.) tvrdio da je ono „porota nacije“.

Ipak, novinarstvo ima prilično stanovitu ulogu provjere i nadzora u suvremenoj građanskoj kulturi, posebno ako je ona demokratskog tipa. Funkcija je novinara biti posrednik između publike i elite koja oblikuje politiku na način da publici objašnjava jednostavno, eliti obrazlaže što narod misli, a u isto vrijeme u ime publike pazi kao pas čuvar (watchdog) na eventualne nepodopštine političke elite, davno je zaključio Walter Lippman.

 

 

Autorica: 

Lea Vukić, 1. listopada 2013.

 

Ažurirala: 

Tina Hrubi, 20. kolovoza 2020.

 

Fotografija:

https://www.shutterstock.com/

 

Izvori:

Malović, S. (2005.) Osnove novinarstva, Zagreb: Golden marketing – tehnička knjiga

Blog Inoslava Beškera