Svi se slažemo da se ljudska prava nikada ne smije ugrožavati. No, postavimo li u odnos pravo na slobodu govora i mogućnost njegove zlouporabe, spoznat ćemo kako i pravilo zaštite ljudskih prava ima svoju iznimku, a to se događa u trenutku kada sloboda izražavanja prelazi u govor mržnje.

 

Što se smatra govorom mržnje?

 

Velika je vjerojatnost da ste čuli za izraz govor mržnje, no koliko puta ste naišli na definiciju ili potražili točno značenje ovog izraza? Jeste li možda pomislili da je ti riječ samo o javnim govorima, govorima javnih osoba ii njihovom izražavanju u javnosti? Međutim, govor mržnje puno je širi pojam koji, dakako, obuhvaća i ovaj upravo spomenuti.

Činjenica je da pak da do sada nismo došli do neke sveobuhvatne, jasne i prihvatljive, da tako kažemo “iskristalizirane” definicije govora mržnje. Ipak, mnogi teoretičari, znanstvenici i istraživači razvili su više definicija govora mržnje pomoću kojih je donekle jasno što sve spada pod taj pojam. Ako krenemo od definicije Europskog suda za ljudska prava koji se u kontekstu govora mržnje referira na sve oblike izražavanja poput verbalnih i pisanih djela kojima se širi, potiče, opravdava ili promiče mržnja na osnovu netolerancije, uključujući i vjerski aspekt, shvatit ćemo koliko je definicija široka, a problem s jasnim određenjem još uvijek itekako prisutan.

U članku Vesne Alaburić “Ograničavanje ‘govora mržnje’ u demokratskome društvu – teorijski, zakonodavni i praktički aspekti” nailazimo na navode brojnih definicija, između kojih se našla i ona američkog teoretičara Samuela Walkera koji definira govor mržnje “kao govor koji tradicionalno obuhvaća svaki oblik izražavanja koji se smatra uvredljivim za bilo koju rasnu, religijsku, etničku ili nacionalnu skupinu”. Govor mržnje prema definiciji Vijeća Europe „podrazumijeva sve oblike izražavanja kojima se šire, raspiruju, potiču ili opravdavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji, uključujući tu i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma, te diskriminaciju i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog podrijetla“. Ovakav govor, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, ne uživa zaštitu kao dio slobode govora.

Zanimljivo stajalište o govoru mržnje možemo pronaći i u radu Aleksandra Bogdanića, koji navodi tri aspekta s kojih se može promatrati govor mržnje: lingvistički, komunikološki i psihološki. Lingvistički se odnosi na jezični okvir, odnosno on predstavlja “riječi koje određenoj grupi pripisuju neku negativnu osobinu”. S druge strane, komunikološki aspekt, navodi Bogdanić, predstavlja određenu namjeru koju ima upućena poruka, odnosno želja da se nekoga povrijedi, posrami, stigmatizira zbog toga što pripada određenoj rasnoj, vjerskoj ili nacionalnoj skupini. Treći aspekt je onaj psihološki, a on predstavlja pojavljivanje straha, nelagode ili neke druge negativne emocije kod osobe kojoj je upućen govor mržnje. U ovoj podjeli treba razlikovati govor, odnosno jezik, koji nalikuje govoru mržnje poput vrijeđanja i iznošenja negativnih mišljenja o osobi, koje također mogu imati negativne posljedice za osobu kojoj su upućene, ali u svojoj osnovi nemaju netrpeljivost prema skupini kojoj ta osoba pripada.

 

Preporuke za suzbijanje govora mržnje

 

Hrvatska je svojim Kaznenim zakonom u članku 325. propisala kaznu od tri godine zatvora “tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina”.

Kako ne bi došlo do većeg širenja govora mržnje postoje i određene metode i aktivnosti koje na učinkovit način mogu pomoći da se sadržaj koji u sebi nosi jezik mržnje izbriše.

U Hrvatskoj je tako, među ostalim, u suradnji GONG-a i Kuće ljudskih prava nastala inicijativa Dosta je mržnje čiji je cilj educirati građanstvo o neprihvatljivom govoru i jeziku mržnje te sve potaknuti da se aktivno uključe u borbu protiv njega.

 

Author

admin

Leave a Comment

Your email address will not be published. Marked fields are required.